Jedna pjesma ...
Pijem kafu slušam radio, čekam da se javi B. na skjpu, počinje pjesma na radiu. Kafa postaje slana, oči vlažne i crvene. Ti si rekao da je to grupa i muzika, a ne Zabranjeno pušenje koje sam tad slušala. Sve si znao i sve mogao. Moj upis u školu,kad mami nije palo na pamet da me vodi jer imam samo 6, i nije me spremala za školu te nisam znala ni jedno jedino slovo, tebi to nije bilo važno, važna je bila moja želja da se upišem i idem sa još njih 5 iz ulice u isti razred(mama se nadala do zadnjeg da me neće primiti), moj prvi posjet zubaru, moje prvo planinarenje, najveća čokolada kako si rekao(a ono poni) sve je to bilo od tebe. Ručno izrađen nakit od srca breskve, polica za lutke, slika miki mausa. Bio si moj lični fotograf, dok si me ti slikao, na svakoj slici sam bila lijepa i sretna.Nisam htjela zaspati dok ti ne dođeš i poljubiš me. Čokoladne bombone koje si ti donio u bolnicu nakon operacije, su bile najljepše i najslađe.Ti si donio 100 najljepših salveta samo za za mene, ti si me vodio na skijanje. Mamine riječi ista si ujko, ti bi sve da probaš. To je jedino poređenje koje sam u životu voljela.Biti ista ti. Ne mislim tako često o tebi, jer kad bih mislila oči bi mi stalno bile crvene i vlažne ali znaj svako prijateljstvo, sva ona lijepa priča i sva druženja koja imam su zahvaljujući tebi. Gledajući tebe sam naučila da je to jedino što vrijedi i što ostaje, hvala ti za sve i znaj jako mi nedostaješ.




